S 35 posto djece s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom, po podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2022. godine, Hrvatska je na petom mjestu u Europskoj regiji.
Hrvati su najdeblji u Europi, sa 65 posto stanovnika s prekomjernom tjelesnom težinom. Neslavno prvo mjesto, i isti postotak, dijelimo s Maltom, a slijede Češka i Mađarska, sa 60 posto građana koji imaju prekomjernu težinu. Pokazuju to posljednji podaci Eurostata.
S 35 posto djece s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom, po podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2022. godine, Hrvatska je na petom mjestu u Europskoj regiji SZO-a. Istraživanjem su obuhvaćene 33 zemlje. Stručnjaci već duže upozoravaju kako je pretilost gorući javnozdravstveni problem u našoj zemlji.
Zašto se uopće debljamo?
– Čovjek je evoluirao u oskudici, u prošlosti je bio sakupljač bobica i lovac, a hoće li doći do hrane, ovisilo je o njegovim sposobnostima, ali i eksternim faktorima na koje nije imao utjecaj. Mi smo, ustvari, evoluirali relativno gladni, u oskudici kalorija. S civilizacijom su se okolnosti promijenile, počeli smo uzgajati vlastitu hranu, a time imati i obilje kalorijskog unosa. Prilagođen više na oskudicu, naš je organizam sklon iskorištavati jako puno kalorija, bilo iz masti, bilo iz ugljikohidrata, pa je jednostavno većina nas na taj način genetski sklona debljanju. Evolucijska je pozadina, naravno, samo jedan dio priče. Čitav niz faktora utječe na debljinu, od genetike, preko psiholoških, socioloških i ekonomskih razloga, pa do prehrambenih navika, u smislu kakvu vrstu hrane imamo i kako ju spremamo – započinje prof.dr.sc. Aleksandar Kibel, specijalist interne medicine i subspecijalist kardiologije iz Internacionalnog Medicinskog Centra Priora u Čepinu kod Osijeka.
Kada gledamo fotografije naših građana između dva svjetska rata, na njima ćemo teško naći ikoga punašnijeg. Još i u 80-im godinama ljetni su prizori s plaža ostavljali bez daha. Je li tranzicija koja je uslijedila 90-ih u Hrvatskoj donijela sa sobom i višak kilograma?
– U siromašnijim, tranzicijskim ili zemljama u razvoju, česta je situacija sklonosti debljanu jer ljudi nemaju toliku dostupnost zdravijim namirnicama, koje su i skuplje, već su im dostupnije visoko procesuirane namirnice, prazne kalorije, kao što su pržena ili hrana s velikim količinama ulja, trans masti i škroba. Takve ekonomske prilike pridonose debljanu, a s druge strane, dogodio se i kulturološki pomak u usporedbi s periodima od prije nekoliko desetljeća, ili stotinu godina, promijenile su se prehrambene navike, kao i dostupnost hrane – analizira dr. Kibel.
Pretilost u dječjoj dobi
Posebno zabrinjava pretilost u djece. Jesu li za nju odgovorni roditelji ili čitav sustav?
– Vjerojatno je puno aktera u tom lancu odgovornosti. Kao što smo već i naveli, pitanje je to genetike, navika hranjenja, dostupnosti visokokaloričnih namirnicama, brze hrane, ali i edukacije, gdje i roditelji imaju ulogu koliko će sami svjesno utjecati na prehrambene navike svoje djece. Kada je u pitanju pretilosti u dječjoj dobi, osim što se povećava volumen pojedinih masnih stanica, što se zove hipertrofija, događa se još i hiperplazija masnih stanica, znači povećava se broj ukupnih masnih stanica u tijelu, a kada se taj broj jednom u djetinjstvu poveća, kasnije se baš i ne smanjuje. Ako ste razvili pretilost u dječjoj dobi, dakle, teže ćete ju liječiti u odrasloj dobi jer imate veći broj masnih stanica – pojašnjava naš sugovornik.
Cijeli je niz bolesti povezan s pretilošću, od šećerne bolesti, preko kardiovaskularnih, kao što su aterosklerotska kardiovaskularna bolest, koronarna bolest srca koja može dovesti do infarkta srca, cerebrovaskularna bolest koja može dovesti do moždanog udara, i periferna arterijsku bolest, koja vodi i do gangrene.
– Pretilost se povezuje i s masnom degeneracijom jetre, cirozom jetre, gastroezofagealnom refluksnom bolešću, kao i cijelim nizom lokomotornih problema zbog opterećnja kralježnice, zglobova, kukova, a ne zaboravimo ni apneju u snu. Dakle, cijeli je niz važnih posljedica na organizam koje proizlaze iz pretilosti. Dokazano je, pak, ako izgubimo značajno tjelesnu masu, smanjujemo rizike za razvoj tih bolesti, a smanjujemo čak i smrtnost – ističe profesor Kibel.
Aleksandar Kibel izvanredni je profesor Katedre za fiziologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta Osijek i Katedre za Kliničku medicinu Fakulteta za dentalnu medicinu i zdravstvo Sveučilišta u Osijeku. Radio je u Klinici za unutarnje bolesti Kliničkog bolničkog centra Osijek, od 2011. pa do 2024. godine, od toga najdulje u Zavodu za bolesti srca i krvnih žila.
– Na liječenje debljine fokusirao sam se prvenstveno zato što mi je kao kardiologu zanimljivo što značajnom redukcijom tjelesne mase možemo jako puno doprinijeti smanjenju nepoželjnih kardiovaskularnih ishoda, a to uključuje moždani i srčani udar, koronarnu bolest i perifernu arterijsku bolest. Dakle, možemo značajno unaprijediti kardiovaskularno zdravlje naših pacijenata i smanjiti kardiovaskularnu smrtnost. Drugi je razlog što u kardiološkoj praksi imamo puno pretilih pacijenata, a treće, zanimljivo mi je što napokon imamo na raspolaganju učinkovite i sigurne lijekove koji uspješno liječe debljinu i time mogu utjecati upravo na kardiovaskularne ishode. Neki od tih lijekova ušli su i u međunarodne kardiološke smjernice za liječenje određenih kardiovaskularnih bolesti – kaže Kibel.
– Raniji lijekovi nisu bili dovoljno efikasni i vukli su za sobom dosta nuspojava i štetnih učinaka. S druge strane, bilo je i zlouporaba, tipa da su se koristili amfetamini, što nije bilo medicinski preporučeno, a bio je i čitav niz biljnih preparata koji uopće nisu imali dokaze za liječenje pretilosti. Napokon su razvijeni učinkoviti lijekovi koji su imaju i dobar sigurnosni profil, nemaju puno nepoželjnih pojava, a imaju dosta korisnih dodatnih učinaka, pogotovo vezanih za kardiovaskularni ishod – dodaje. Tri su moderna lijeka registrirana za liječenje pretilosti u Hrvatskoj. Ubrizgavaju se u obliku potkožnih injekcija, „praktički ih pacijenti ni ne osjete“.
Kontinuitet u liječenju
– Idealno bi bilo lijekove koristiti dugoročno jer nakon prekidanja terapije može doći do ponovnog debljanja, a s druge strane, kardiovaskularni učinci su najveći ako ih se koristi dugoročno. No, s obzirom na cijenu, mi smo svjesni da si dobar dio pacijenata to ne može priuštiti pa mi individualno dogovaramo s pacijentima, ovisno o njihovim mogućnostima i ciljevima, koliko dugo će ih uzimati – navodi dr. Kibel.
Kreće se s nižim dozama i postepeno ih se povećava, ovisno o ciljevima koliko kilograma pacijent želi izgubiti.
– Nismo mi gurui za liječenje pretilosti, pristupamo toj bolesti medicinski. Kao internist i kardiolog, stavljam naglasak na farmakologiju, uz savjetovanje i prehrambene navike – podcrtava on. Najbolje bi bilo, kaže, „uhvatiti“ pretilost već u početnim fazama, kada je BMI oko 30 jer će se tako bolje prevenirati kardiovaskularne bolesti.
Zašto se nekada govorilo „zdravi i debeli“ i jesmo li se mentalitetom odmaknuli od tog stava?
– Vitkost, odnosno odsustvo masnog tkiva ranije se smatralo znakom bolesti, nezdravim oblikom tjelesne građe, a postoje za to razni povijesni razlozi. Primjerice, oboljeli od tuberkuloze u viktorijansko doba imali su male BMI, sjetimo se i pothranjenosti kroz povijest, pa je vjerojatno iz toga proizlazio stav kako je dobro imati malo više kilograma. Danas znamo iz niza istraživanja da deblje osobe u prosjeku imaju kraći očekivani životni vijek i češće razvijaju kardiovaskularne bolesti. Debljina je bolest, ima svoju šifru u međunarodnoj klasifikaciji bolesti, i ključno je širiti svijest o tome među pacijentima , ali i nekim zdravstvenim djelatnicima koje treba dodatno informirati – zaključuje prof.dr.sc. Aleksandar Kibel.
( Ordinacija.hr )
